Andrijanić je u lipnju 1991. godine napustio rodnu Veliku Brusnicu u Bosni i Hercegovini te pristupio 4. bojni 3. gardijske brigade, a ubrzo se priključio i skupini branitelja Borova naselja. Ondje se, rame uz rame s ostalim braniteljima, hrabro suprotstavljao neprijatelju, ostavši vjeran obrani grada sve do trenutka svoje pogibije.

Njegov životni put i žrtva koju je podnio u dobi od svega dvadesetak godina svjedoče o predanosti i domoljublju mladih ljudi koji su bez oklijevanja stali u obranu domovine u njezinim najtežim trenucima. Andrijanićevo ime danas se s poštovanjem spominje među braniteljima Vukovara, a njegova hrabrost ostaje trajan podsjetnik na cijenu slobode koju je Hrvatska platila tijekom Domovinskog rata.

U ime Brodsko-posavske županije vijenac je položio pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Ivan Tucić, odajući počast žrtvi i hrabrosti poginulog branitelja te poručujući da sjećanje na njega i sve poginule branitelje neće izblijedjeti.